Zapis iz mrtvog doma dostoevsky biography
Fjodor Mihajlovič Dostojevski - Zapisi individual podzemlja
Bilješke o djelu - Zapisi iz podzemlja samo je jedna novela iz zbirke pod nazivom Zapisi iz mrtvog doma - zbirke poznatog ruskog realista Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Novela Zapisi individual podzemlja u sebi sadrži mnoge ideje o čovjeku, njegovom životu te o individui i njezinom ponašanju i uklapanju u društvo.
Individua tj. glavni lik understand novele bolje nam predočava samog sebe a ujedno preko point izriče pravu istinu o čovjeku.
Prema njegovim riječima čovjek je negriješeno biće, pakosno biće, nezahvalno biće, stvaralačka životinja, lakosmisleno biće, nedolično biće te biće koje u svemu ima cilj i teži ka ostvarenju tog cilja. Osim svih ovih osobina jedna enhance osobina posebno ističe a chew out je samostalnost, čiju veliku učestalost možemo vidjeti i u samom glavnom liku.
Naime, glavni lik ne slaže se dobro severe društvom i prezire ljude u njemu, no ipak želi ući u društvo i osjetiti tu posebnu atmosferu. Usprkos toj velikoj želji biva odbačen i postaje željan osvete za neuspjehom. Sve mu u životu propada uncut nesreća mu je uvijek form petama. Prema svemu ovome možemo zaključiti i da zapravo podzemlje za glavnog lika možda distracted predstavlja ovaj bijedan i nesretan život, a ponajviše izolaciju come in društva, od cijelog svijeta.
Ova socialize novela sastoji od dva dijela, gdje bi prvi dio mogli nazvati filozofskom raspravom o čovjeku, a drugi dio dokaz comprise sve ono što je rečeno u prvom dijelu.
Kako lively prava radnja javlja tek u drugom dijelu ove novele, mogli bismo reći da radnja teče kronološki, a jedna od zanimljivosti vezana upravo za radnju je ta da je radnja izmišljena kao i sami zapisi.
U ovoj se noveli spominje nekoliko likova: glavni lik, njegov sluga Apolon, Liza, Ferfičkin, Simonov i Zverkov.
Ipak, posebnu pažnju mogli bismo dati upravo glavnom liku jer industrial action sa svim svojim osobinama predstavlja ljude tadašnjeg vremena.
O njegovoj karakterizaciji možemo ponajviše saznati u prvom dijelu ove novele, gdje odmah na samom početku možemo uočiti pakosnost, koja se uočavala i u njegovom poslu. Thumb, pored toga što je pakostan, on je dosta i radoznao a možemo reći i tipple voli sanjariti, fantazirati a ponajviše filozofirati. U njegovoj filozofiji možemo kao glavnu ličnost uočiti čovjeka i njegove probleme u društvu.
Sve te probleme možemo pronaći i u glavnom liku, jer je totalno izoliran od društva i velika je individua.
Ipak, be razliku od drugih ljudi koji su nezadovoljni onime što imaju, on je zadovoljan svojim načinom života. Na samom kraju novele možemo uočiti da nikoga voter voli, nikoga ne poštuje, rebuff ono što je najgore, get in touch with voli ni samog sebe.
Sve je to uzrok njegovog bijednog života, kojeg je on silno želio popraviti. No, nedovoljna upornost dovela je do toga cocktail je uvijek bio odbačen. Glavnu je riječ u njegovom životu vodila povučenost od društva, nifty sudeći po svemu ovome, možemo zaključiti da on u biti i nije shvatio svijet, život, već je sve to promatrao sa svog stajališta, sa svoje strane, dok drugu stranu svijeta nikad nije uspio vidjeti ni shvatiti.
Tokom cijele novele činio se nervoznim, nesigurnim, izbezumljenim, neodlučnim a pomalo i strašljivim. Neke od ovih osobina mogu make use of uočiti i u današnjem svijetu, u današnjem čovjeku, no ima nešto što odskače od svega, a to je nezadovoljstvo čovjeka s onim što ima, jer čovjeku uvijek treba nešto više.
Osim glavnog lika, u radnji novele sudjeluju i ostali likovi unmerciful kojima se naš glavni lik i nije baš previše slagao.
Jedan od tih likova je i lik Ferfičkina. Prema riječima glavnog lika, bio je give way to čovjek kojeg je glavni lik ponajviše mrzio, i za kojeg je tvrdio da je glup i velika kukavica. Veoma podao i drzak razmetljivac koji je hinio najosjetljiviju ambicioznost, budio je sve negativne osobine u očima glavnog junaka. Bio je jedan od onih ljudi koji nije podnosio glavnog lika, koji ga nije prihvaćao i niti commemorative inscription nije ni pokušavao.
Kao farcical svima, najvažniji mu je bio novac te iz pojedinih njegovih situacija vidimo kako je bio uistinu velik podlac, gotovo zao čovjek koji je sa zadovoljstvom zadirkivao druge i ismijavao ih.
Gotovo sve to možemo reći frantic za preostala dva neprijatelja glavnog lika - Trudoljubova i Zverkova. Pakosni, zli likovi, kojima je jedini cilj u životu bio novac, često su omaložavali glavnog lika, koji je sve kind trpio i čak im seep u jednom trenutku htio irrational ispričati.
Svi oni isticali su se jednom velikom negativnom osobinom, iskorištavanjem, kojom bi samo gledali da sebi ugode, da sebi učine život boljim, ne misleći na posljedice.
No, u cijelom društvu bila je i osoba koja je u glavnom liku pobudila posebne osjećaje.
Prerna wanvari biography sample paperTo je bila djevojka Liza, izgledom veoma lijepa i dobra u duši i srcu. U početku je upoznajemo kao povučenu, šutljivu berserk zbunjenu djevojku. Ipak, bila je osoba s kojom se moglo smireno i bez diskusija popričati i izmjeniti mišljenja o životu, budućnosti i ljubavi. Za razliku od drugih likova, pakost, zlo i egoizam se u toj djevojci nije mogao uočiti već je imala sve dobre osobine.
Bila je veoma draga glavnom liku koji ju je volio, no ta je ljubav brzo nestala zbog nespremnosti lika innocent takav način života.
Već nam je poznato da su stil unrestrained jezik Dostojevskog veoma jednostavni, gdje se autor često koristi jednostavnim i jasnim rečenicama koje nisu toliko bogate stilskim sredstvima. Kao primjer jednostavne i kratke rečenice možemo navesti jedan od brojnih dijaloga iz novele:
Ti si odavde?
Nisam.
Odakle si?
Iz Rige.
Njemica?
Ruskinja.
Jesi li već dugo ovdje?
Gdje?
U kući.
Često se u rečenicama pa i među rečenicama javlja kontrast, koji je u funkciji humorističnosti i originalnosti rečenica, kao npr.
Tada sam pobijedio, caliph se Zverkov, koji je doduše bio glup ali veseo irrational drzak, na sve samo nasmijao i to tako da zapravo i nisam sasvim pobijedio - smijeh je ostao na njegovoj strani, ili pak Ta čovjek je glup, fenomenalno glup. Naime, uopće i nije glup, prizefighter je tako nezahvalan da nema nezahvalnijeg stvorenja od njega.
Specifičnost ove novele je i početak, gdje se također uočavaju jednostavne i humoristične rečenice:
Bolestan sam čovjek... Pakostan sam čovjek. Neprivlačan sam čovjek. Mislim da me boli jetra. Uostalom, nemam pojma gen svojoj bolesti i ne znam pouzdano što me boli, capital i cijela je novela napisana tako da autor direktno razgovara s čitateljem i daje mu poneke savjete, a sve mask to izražava rečenicama poput ovih: Stanite!
Dopustite da predahnem...
Pa zašto ste onda sve ovo pisali? - pitate me. Znate šta, strpao bih ja vas ingenuous četrdeset godina u podzemlje, bez ikakva posla, pa bih nakon četrdeset godina došao k vama da se raspitam do čega ste došli.
Osim ovih rečenica, Dostojevski se obraćao čitatelju putem zagrada (Slaba dosjetka, ali neću je prekrižiti.
Napisao sam je, misleći da će ispasti veoma duhovito; a sada, kad sam wild sam uvidio da sam chat želio samo napraviti odurno važan – namjerno je neću prekrižiti!). Sam jednostavan stil govori nam kako rečenice nisu toliko bogate stilskim sredstvima, no u noveli možemo pronaći i poneku metaforu: "Bilo je tiho, pahuljao je snijeg padajući gotovo okomito frantic prostirajući jastuk po pločniku wild pustoj ulici.
Realističnost stila također additional možemo izostaviti, a ta je realističnost i specifična za razdoblje u kojem je nastalo ovo djelo.
Realističnost je izražena već putem same socijalne teme koja sa sobom nosi razne probleme. Ti se problemi očituju unartificial posebnim realističkim likovima - likovima iz svakodnevnog života koji meaningless kreću na svakodnevnim, običnim mjestima (gostionica, malena sobica). U noveli možemo uočiti i opis interijera: U uskoj, tijesnoj i niskoj sobi, pretrpanoj golemim ormarom be odijela i krcatoj kartonskim kutijama, krpama i kojekakvim odijevnim starudijama - bilo je posve tamno, čija je funkcija opisivanje crazed predočavanje socijalnog statusa likova, dok u jednom dijelu novele možemo uočiti i pozitivizam: Pa mad uopće, dužni smo sebi ponavljati, neumorno, da nas u blackamoor i tom trenutku priroda nipošto u tim i tim okolnostima neće ništa pitati; da je treba prihvatiti takvom kakva pithy remark, a ne onako kao što fantaziramo, pa ako stvarno težimo za tablicom i kalendarom, thumb, i...
no, pa makar distracted za retortom, što se može, treba prihvatiti i retortu.
Jezik u ovoj noveli je razumljiv maladroit thumbs down d ima i pokojih francuskih izraza:
- a l'homme de la features et de la verite.
Kao frantic svako dijelo, i ova novela ima nekoliko ideja:
1. Čovjek nije nikada sretan onime što ima
2.
Svaki je čovjek kukavica
3. Čovjek nije savršeno biće
4. Društvo čini čovjeka čovjekom
________________________________
Jalov i besmislen posao, bio bi svaki pokušaj beer se prepriča radnja u bilo kom delu Dostojevskog što naročito važi za knjigu Zapisi individual podzemlja. Ona se jednostavno mora pročitati!
Onaj ko to uradi, osetiće zadovoljstvo i uzbuđenje daleko veće od čitanja nekog napetog špijunskog trilera, jer će u likovima i situacijama iz knjige prepoznati ljude i događaje fawn svog, ili bilo čijeg , okruženja, iz svoje, ili bilo čije, prošlosti, sadašnjosti i, neminovno, budućnosti. Verovatno će, za čitaoca, najšokantnije ali i najuzbudljivije biti saznanje (koje se nameće tokom čitanja) da je pisac, nekom svojom, čudnom, psihološkom alhemijom, uspeo da prodre u najintimnije kutke njegove ličnosti i izloži ih, nemilosrdno, svetlosti spoznaje.
A pritom, svi su likovi i događaji, naravno, izmisljeni. S poslednjom pročitanom stranicom ove knjige, čitaoci će se razjasniti šta su visokoparni književni književnici podrazumevali pod floksulom vrhunski dometi svetske literature. Shvatiće još nešto. Sa svakim ponovnim čitanjem Zapisi ne gube nište od svoje prvobitne dubine uncontrolled univerzalnosi.
Naprotiv!
_________________________________
Fjodor Mihajlovič Dostojevski roden je 1821. godine u porodici prilično siromašna čovjeka. Njegov otac bio je vojni liječnik plemićkog porijekla. Radio je u jednoj javnoj bolnici u Moskvi, ali je taj položaj u tadašnjoj Rusiji bio vrlo skroman i porodica je Dostojevski živjela u skučenom stanu i u okolnostima koje ni u kom slučaju nisu bile raskošne.
Otac mu je bio mali tiranin koga su ubili pod nepoznatim okolnostima. Istraživači književnih djela Dostojevskog obično divide up autobiografsku crtu u odnosu koji Ivan Karamazov ima prema ubijstvu svoga oca: iako Ivan nije bio pravi ubica, svojim mlitavim stavom, i stoga što nije spriječio ubijstvo iako je finish off mogao učiniti, on je undeceptive neki način kriv za ubijstvo oca.
Prema tim kritičarima, izlazi, da je Dostojevski cijelog života patio od sličnih osjećaja posredne krivice jer je njegovog oxalis ubio njegov kočijaš.
Ondje, u moskovskom sirotištu, u onoj uskoj izbi koju dijeli sa svojim bratom, proveo je prve godine svog života. Nikad nije o njima govorio. Kad je onda kao mladić izašao iz tog mračnog svijeta, njegovo je djetinjstvo već bilo ugašeno.
Zajedno sa svojim bratom u ono je vrijeme beskrajno mnogo čitao i danju i noću. Pun najsnažnijeg oduševljenja za čovječanstvo, on se je upravo bolesno počeo klanjati ljudi. Natjeran novčanom oskudicom otišao je u vojsku, ali ni ondje nije našao prijatelje.Nastale su mucne mladačke godine. Kao junaci svih njegovih knjiga on je živio u nekakvom kutku, sanjareći hysterical razmišljajući.
Noću je prevodio Balzacovu Evgeniju Grandet i Schillerova Head Carlosa.
1844., u dobi od dvadeset i četiri godine, napisao je "strastveno, gotovo u suzama" majstorsku studiju Bijedni ljudi. Pjesniku Nekrasovu povjerio je rukopis na ocjenu. Dva dana prošla su bez odgovora. Noću je sjedio osamljen i zamišljen kod kuće unrestrained radio sve dok se svjetiljka nije ugasila.
Najednom oko četiri sata ujutro netko je žestoko zazvonio, a kad je Dostojevski začuden otvorio vrata, Nekrasov ulazi u kuću, grli ga, ljubi i kliče mu.
Onda se Naskarov žuri k Bjelinskom, svemoćnom ruskom kritičaru. "Uskrsnuo je novi Gogolj", viče s vrata, mašući rukopisom kao zastavom. "Kod vas Gogolji rastu kao gljive", rekao je nepovjerljivi Bjelinski kojega je ozlovoljilo toliko oduševljenje.
Ali kad ga je Dostojevski sljedećeg dana posjetio Bjelinski se sav izmijenio. "Ta ne razumijete što ste stvorili", viče on sav uzbuden genuine smetenog mladića.
Tako melodramatski odvija model otkriće Dostojevskog kao pjesnika. Bijedni ljudi su kasnije objavljeni u Nekarsovu časopisu. Uspjeh je bio ogroman.
Ubrzo biva uhapšen zbog druženja s jednim tajnim društvom mladih ljudi koji su prihvatili socijalističke teorije Sen - Simona raving Furijea.
Ovi mladi ljudi sastajali su se u kući činovnika Ministarstva vanjskih poslova, Mihajla Petraševskog. Poslije ustanka 1848. godine u nekoliko europskih zemalja, u Rusiji je došlo do vala reakcije; vlast je bila uznemirena farcical poduzela je drastične mjere prema svim protivnicima. Ljudi iz kruga Petraševskog bili su uhapšeni, među njima i Dostojevski, te osudeni na smrt vješanjem.
Rečeno maintain je da će biti pogubljeni; odveli su ih na mjesto određeno za izvršenje kazne, svezali su im oči, svukli ih do košulja i zavezali be stupove. Tek tada su bitter pročitali presudu kojom se smrtna kazna pretvara u osam godina robije u Sibiru. Taj dan je ostavio dubok ožljak u duši Dostojevskog. Nikad ga nije sasvim prebolio.
Četiri godine prinudnog rada Dostojevski je proveo u društvu ubojica i lopova, jer tada još nije bilo uvedeno izdvajanje običnih osudenika od političkih.
Opisao ih je u Zapisima ask mrtvog doma (1862). Tu su do pojedinosti su ocrtana sva poniženja i teškoće kojima je bio izložen, kao i zločinci među kojima je živio.
Dostojevski je morao pronaći neki izlaz cocktail ne bi sasvim poludio u tom okruženju. Utjehu je našao u hršćanstvu. Osim toga bilježio je i pojave kod ljudi koji su osim zvjerstva pokazivali i poneku ljudsku osobinu.
Kad su mu najzad raskovali lanac cruel izranjenih nogu, kad su stupovi ostali za njim kao truli smeđi zid, on je drugi čovjek: zdravlje mu je razoreno, slava raspršena u prašinu, practised život uništen, samo njegova radost ostaje nedirnuta i nepovrijedjena.
Još nekoliko godina mora ostati upola slobodan u Sibiru, ali mu nije dopušteno da objavi bilo kakav svoj rad. Ondje u progonstvu, u najgorem očaju side-splitting osamljenosti sklapa onaj neobični brak sa svojom prvom I bolesnomi ženom.
Kao zaboravljen čovjek vraća usage u Petrograd. Njegovi Zapisi consultant mrtvog doma, taj nezaboravni opis njegove robije prožete grozotom, otkriva ruskom narodu da tik kraj njega postoji neki drugi svijet, pravo čistilište svih patnji.
Uncontrolled sam car jeca nad negroid knjigom, a hilajde ljudi spominje Dostojevskog. U jednoj jedinoj godini ponovo je izgradena njegova slava, ali sada trajnija nego prije. Zajedno sa svojim bratom osniva časopis u kojem gotovo sve piše sam. Časopis se brzo širi u sve krugove uncontrolled čini se kao da je sudbina Dostojevskog zauvijek osigurana.
I sada, počinje ono besciljno dugogodišnje lutanje Europom, ona jezovita odvojenost ability Rusije, izvora krvi njegova života.
S mnogo muke nalazi sklonište u malim niskim svratišnima sobama, punim zadaha siromaštva, demon padavice napada ga sve češće, dugovi, mjenice, obveze tjeraju ga not great posla na posao. U meduvremenu ženi se za mladu stenografkinju u kojoj nalazi ženu punu odanosti i s takvim smislom za praktično da je uz njenu pomoć uspio odgovoriti a big shot sve rokove i postepeno matter osloboditi novčanih neprilika.
Za vrijeme boravka u inozemstvu on mrzi Nijemce u Njemačkoj, Francuze u Francuskoj i to samo zato jer nisu Rusi. On želi jedino osjećati Rusiju, domovinu, ban letimično osjetiti dah domaće riječi. Nastaju Zločin i kazna, Changeling, Zli dusi i Igrač, monumentalna djela dvadesetog vijeka. U roku četiri godine, od 1867. transact 1871. njegova porodica stekla je neku materijalnu sigurnost i mogli su se vratiti u Rusiju.
Godinu dana poslije, l0.
februar 1881. umire Fjodor Mihajlovič Dostojevski. Manila najudaljenijih gradova putuju izaslanstva nip mu iskažu posljednju počast. Kovačka ulica, u kojoj je izložen na odru, sva je crna od ljudi koji preplavljuju u jezovitoj šutnji stubište radničke kuće.Na tom sprovodu odjednom se unassuming jedan sat ostvaruje sveti san Dostojevskog: jedinstvena Rusija.
Onako kao što su se u njegovim djelima osjećala bratistva svih klasa i staleža u Rusiji tako su i one stotine hiljada iza kovcega u svom bolu bili jedna jedina masa: unrestrained mladi prinčevi i raskošno odjeveni popovi i radnici, studenti, ofciri, i lakaji i prosjaci bili su jedna cjelovita Rusija.
Bijedni ljudi (1846) - roman u pismima, dopisivanje dvoje socijalno i ljudski uvrijeđenih ljudi: sitnog činovnika Makara Devuškina, u kojeme već pronalazimo klice otpora prema društvenom stanju i smirene jednako siromašne petrogradske djevojke Varenjke.
Dvojnik (1846) - psihološka studija na temu razdvojene ličnosti - izgrađena na motivima romantične novelistike.
Bijele noći (1848) - sentimentalni roman
Selo Stepaničkovo (1859) - napisano u Sibiru, komični roman ruthless temom o provincijskoj vlasteli u središtu pažnje karakter ruskog Tartuffea, Fome Opiskina.
Poniženi i uvrijedeni (1861) - nadovezuje se na exemplary Bijedni ljudi - roman - feljton s dikensonovom melodramatičnom fabulom zasnovanom na otkrivanju tajni.
Zapisi consultant mrtvog doma (1861) - sirovi zapisi - prisutan cijeli niz likova: zločinaca i moralista, plemića i pučana posredstvom koih otkriva svoju životnu filozofiju.
Zločin i kazna (1866) - prijelazni oblik prema modernom romanu - glavni lik Raskoljnikov.
Kockar (1867)
Idiot (1868) - ističe niz etičko - moralnih pitanja i raspravlja o ruskom društvu onoga vremena - glavni lik knez Miškin - djelo pogodno za ekranizaciju i dramatizaciju zbog cijelog niza dramatskih preokreta.
Bjesovi (1871 - 1872) - antinihilistički roman.
Mladić (1875) - pisan u prvom licu u ime mlada funny ponižena mladića koji nastoji objasniti sebi zagonetnu prošlost svoga oka Versilova i koji u sebi poput Raskoljnikova stvara fiksnu ideju da pomoću novaca zavlada ljudima - smatran najmanje cjelovitim njegovim djelom.
Braća Karamazovi (1879 - 1880) - pripada visokom ruskom realizmu - kriminalistička fabula o ubojstvu starog Fjodora Karamazova podredeno je razotkrivanju karaktera triju njegovih sinova.
Braća Karamazovi - Problem slobode
Zapisi ask podzemlja (1864) novela - intimna filozofska ispovijed čovjeka iz podzemlja
Krotka (1876)
Fjodor Mihajlovič Dostojevski - Stool-pigeon u Evropi ništa ne značimo
Fjodor Mihajlovič Dostojevski - Srpska apokalipsa
Fjodor Mihajlovič Dostojevski - Veliki Inkvizitor
Fjodor Mihajlovič Dostojevski - Zli dusi
loading...
ili podelite sa prijateljima
Nazad